RIJEČ PRIJE:

Provjerite sa Studentskom službom fakulteta da li je Vaš dosije potpun i da li su ispunjeni svi administrativni uslovi da pristupite izradi diplomskog rada. Posebno se upoznajte sa procedurom i rokovima za oglašavanje javne odbrane rada, koje će obaviti Studentska služba.

Izbor Komisije za odbranu diplomskog rada uglavnom se vrši na osnovu predloga samog studenta. Bliža uputstva o načinu formiranja i sastavu Komisije možete dobiti od mentora, prodekana za nastavu ili sekretara fakulteta.

UPUTSTVO ZA PISANJE DIPLOMSKIH RADOVA

Pri pisanju diplomskog rada zadatak studenta je da pročita preporučenu literaturu i oslanjajući se na pročitano, napiše rad u formi kako je navedeno u ovom Uputstvu.

Svaki diplomski rad sastoji se od sljedećih elemenata:

1. Naslovna strana
2. Sadržaj rada
3. Uvod
4. Rad (poglavlja, potpoglavlja, tačke, grafici, slike, ...)
5. Zaključak (zaključna razmatranja)
6. Prilog (ukoliko je potrebno)
7. Bibliografija

   Ovdje ćete naći primjer dobro obrađenog diplomskog rada.

Rad na izabranoj diplomskoj temi obično se sastoji iz sljedećih faza:

1. Konsultovanje sa mentorom o radnom naslovu i potrebnoj literaturi za datu temu
2. Čitanje preporučene literature i pravljenje bilježaka o pročitanom;
3. Analiziranje bilježaka i pravljenje plana rada (radnog sadržaja), tj. sastavljanje podnaslova kroz koje će se organizovati pisanje;
4. Konsultovanje sa mentorom u vezi sa radnim sadržajem, usvajanje konačnog sadržaja rada i druga pitanja
5. Pisanje (kucanje) rada
6. Dostava rad na korekciju mentoru
7. Eventualne ispravke
8. Finalna verzija rada (prelom, koričenje i predaja rada)


Prilikom pisanja knjiga, članaka pa i diplomskih radova, autori se obično pridržavaju neke od postojećih konvencija, koje čitaocima olakšavaju razumijevanje i upućuju ih na izvore informacija kojima se autor služio. U nastavku su iznijeti neki principi koji se odnose na način pisanja navoda (citata), napomena (fusnota) i bibliografije (literature), a koji se kao najjednostavniji najčešće sreću u literaturi.

1. Navodi (citati)

Osnovno načelo u korišćenju literature pri pisanju rada sastoji se u sljedećem: sve ideje drugih autora koje su unijete u rad, moraju se označiti kao takve. Navođenje ideja, formulacija ili objašnjenja drugih autora označava se na jedan od sljedećih načina:

a) ukoliko je citat dug do tri reda, daje se u nastavku teksta, i to pod znacima navoda;
b) ukoliko je citat duži od tri reda, kuca se kao pasus, bez proreda, , i uvučen je za 2 cm sa svake strane u odnosu na glavni tekst;
c) ukoliko misao nekog autora nije navedena direktno, već je parafrazirana, navodnici se ne koriste, niti se parafraza kuca u posebnom pasusu.

U sva tri slučaja se iza citata ili parafraze u zagradi daje: prezime navedenog autora, godina izdanja djela i stranica na kojoj se citat nalazi. Na primjer: (Graham, 1973, 135), ili (Mahoney, 1993, 90-91) ukoliko navod prelazi sa 90. na 91. stranu, ili (Elton-Gruber, 1995, 30) ukoliko navedeno djelo ima dva autora, ili (Todosijević et al. 1995, 29) ukoliko djelo ima više od tri autora (navodi se samo prezime prvog autpra i oznaka et al). Ukoliko se neki djelovi citata smatraju nebitnim, mogu se izostaviti, i izostavljeni dio citata označiti sa tri tačkice. Isto se postupa i kada u citatu izostavljano početak originalne rečenice, odnosno kada se citat prekida prije kraja autorove rečenice. Na primjer: "...dolazimo do zaključka da u većini slučajeva centralne banke ne uživaju visok stepen nezavisnosti u fazi kreiranja..." (\ukić, 1992, 28-29)

Kada se ime nekog stranog autora pominje prvi put, piše se prvo fonetski, a u zagradi se daje njegovo ime u originalu. U daljem pominjanju koristi se samo fonetski oblik. Na primjer: Piter Linč (Peter Lynch).

Ukoliko se u tekstu upotrijebi neka riječ ili izraz, kojima je potrebno navesti ekvivalent u stranom jeziku, oni se pišu u zagradi, nakošenim slovima, tzv. italikom. Na primjer: hartije od vrijednosti (securities). Prilikom drugog i svakog narednog ponavljanja nije potrebno pisati izraz u zagradi.

2. Napomene (fusnote)

Fusnotama se očuvava pitkost teksta. Pišu se tako što se iznad rečenice ili dijela rečenice na koju se fusnota odnosi, stavlja redni broj fusnote. Fusnote se najčešće kucaju na kraju stranice, ispod crte, takođe pod rednim brojevima. Obično se kucaju slovima i proredom manjim od glavnog teksta.

Njihova upotreba ima više namjena:

a) u fusnotama se iznose ideje koje se ne smatraju primarnim za sadržaj rada, ali, iako sporedne, mogu da potkrijepe neke stavove iznijete u radu. Na ovaj način se, na primjer, autor može pozvati na ideje slične svojima, a koj je našao u literaturi.

Na primjer:
_________________
1 Uporediti takodje Trejsija (Tracey, 1996, 101 )

b) u fusnotama se mogu navesti i izvori onih obavještenja koja nisu nađena u objavljenoj literaturi, ali koja su dobijena na nekom predavanju ili u ličnom razgovoru.

Na primjer:
_________________
1 Ova ideja iznijeta je u predavanju prof. Ljubomira Madžara o Aktuelnim problemima makroekonomske politike, održanom na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, dana 30.marta 2003. godine.
2 Ovu ideju dao nam je u razgovoru prof. Stjepan Han.

c) često se, alternativno ranije objašnjenom označavanju citata, za navođenje izvora citata koriste fusnote. Izvori se navode na isti način kako je objašenjeno u dijelu koji se odnosi na citate, s tim šte su umjesto u tekstu, zagrade navode u fusnotama.

Na primjer:
_________________
1 Simon Rose: Deoničar, Privredni pregled, Beograd, 1991, 9.

d) ukoliko u osnovnom tekstu ukazujemo na izvore informacija na Internetu, u fusnoti se navodi web adresa internet stranice, uz naziv institucije kojoj pripada data stranica. Ukoliko se navodi neki konkretan dokument, u fusnoti se navodi tačna putanja (path) do navedenog dokumenta.

Na prumjer:
_________________
1 Vidjeti internet stranicu Njujorške berze: www.nyse.com
2 "Strategic Asset Allocation with Portfolios of Hedge Funds" by Drago Indjic of Fauchier Partners (http://www.insightful.com/products/successstory.asp?SSID=28)


3. Tabele

Osnovno je da svaka tabela u radu mora da bude pregledna i informativna. Tabele obavezno imaju redni broj, naziv i (eventualno) jedinicu mjere. Ispod tabele, sitnijim slovima se obavezno navodi izvor, ukoliko tabela nije originalna.

Tabele se obično numerišu tako što prvi broj pokazuje poglavlje u radu, a drugi redni broj tabele u tom poglavlju. Alternativno, tebele se numerišu rednim brojevima od početka do kraja rada, bez navodjenja poglavlja.

Pored apsolutnih podataka, u tabelama se obično navode i relativni podaci (procenti i indeksi).

Ukoliko tabele nisu od suštinskog značaja za analizirani problem ili prevazilaze format stranice na kojoj bi trebalo da se nalaze, prikladno je postaviti ih u Prilogu, uz napomenu da su tamo postavljene.

Na primjer:

      Tabela 8.1. Raspored vjerovatnoća prinosa - hipotetički primjer

                     Izvor: Brigham, 1989, 107
 

4. Grafici

Kod grafika, na apsici (X-osi) se prikazuje nezavisno promjenljiva veličina, a na ordinati (Y-osa) zavisno promjenljiva. Obavezno je navesti naziv grafika i izvor, ukoliko grafik nije Vaš. Veliki izbor grafika raspoloživ je u programskom paketu Microsoft Excel. Grafici se numerišu na isti način kao i tabele: ili samo rednim bojevima od početka do kraja rada, ili se prvo piše broj poglavlja, a zatim rednim broj grafika u tom poglavlju.

Na primjer:

Izvor: The 1993 Business One Irwin Business and Investment Almanac, 1993, 257


4. Formule

S obzirom na to da je ekonomija egzaktna nauka, formule su česte u radovima iz ekonomije. Za pisanje formula preporučuje se Equation Editor u okviru Microsoft Word-a, koji ima široke mogućnosti za obradu različitih vrsta formula.

Formule se mogu poravnati po lijevoj ili desnoj ivici teksta ili se mogu pisati po sredini reda. Obavezno sadrže redni broj, bilo do početka rada ili u datom poglavlju. Ne stavljati ih u okvire, osim izuzetno.

Na primjer:

5. Bibliografija


Bibliografija (Literatura) je poseban element diplomskog rada i predstavlja popis djela kojima se student služio. U bibliografiji rada navode se korišćena djela, bez obzira na to da li se neko djelo u radu pominje ili ne. Po pravilu, djelo (djela) koje je predmet rada prva je stavka bibliografije, a zatim se bibliografske jedinice sređuju abecedno. Način navođenja bibliografskih jedinica isti je kao u primjeru c) u objašnjenju fusnota, s tom razlikom što se u bibliografiji prvo navodi prezime pa ime pisca djela. Zvanja kao što su "Dr", Prof." "Akademik" i drugo ne navode se u bibliografiji.

Knjige se navode tako što se poslije prezimena i imena autora masnim (bold) slovima navodi naziv djela, zatim izdavač, mjesto i godina izdavanja. Ukoliko djelo ima više izdanja, poslije naziva djela navodi se i broj izdanja (vidi 53 i 54 u primjeru).

Članci iz časopisa se navode tako što se poslije prezimena i imena autora članka pod navodnicima navodi naziv članka, a zatim masnim slovima naziv časopisa, zatim broj časopisa, kao i stranice na kojima članak počinje i završava se (vidi 55 u primjeru).

Neobjavljeni radovi se navode tako što se poslije prezimena i imena autora, bez navodnika navodi naziv rada, zatim mjesto i godina gdje je rađen (vidi 56 u primjeru)

Internet stranice se ne navode u bibliografiji.


Na primjer:

.
.
.
53. Rose, Simon: Deoničar, Privredni pregled, Beograd, 1991
54. Shao, S.P.; Shao S.P., Jr.: Mathematics for Management and Finance, 5th edition, South-Western Publishing Co., Cincinnati, OH, 1986
55. Todorović, Zoran: "Sastavljanje i dostavljanje godišnjeg računa za 2002. godinu", Računovodstvo, revizija i finansije, br. 1/2, Institut računovođa i revizora Crne Gore, Podgorica, 2003, 7-13
56. Popović, Saša, Matematičko-statistički modeli analize berzanskih transakcija, neobjavljen magistarski rad odbranjen na Ekonomskom fakultetu u Beogradu 1996. godine
.
.
.


Često su studentima neke knjige raspoložive na kratko, dok neke ne mogu iznositi van biblioteke i slično. Da bi se biografija korektno sastavila i da bi se uštedjelo vrijeme, preporučuje se bilježenje bibliografskih podataka pri čitanju svake bibliografske jedinice, kao i zapisivanje stranica pri pravljenju bilješki, naročito onih iz kojih će se koristiti citati.


KORISNI SAVJETI:

1. Izražavajte se kratkim rečenicama.
2. Pišite u trećem licu množine, tzv. autorska množina (npr. nije nam poznato da je kod nas do sada neko istraživao ovu temu...).
3. Najčešće se radovi pišu fontovima veličine 11 ili 12, proreda 1,5. Broj karaktera u jednom redu podesiti na 60 do 63, a broj redova na stranici od 28-32.
4. Diplomski rad je načešće obima oko 30 strana. Ne pretjerujte sa obimom. To je stvar neukusa!
5. U Uvodu se tretira: aktuelnost odabrane teme; razlozi za izbor teme (npr. akademski, poslovni, istraživački...); iz šireg konteksta problema izdvojiti problem koji je predmet diplomskog rada; ukratko opisati strukturu rada. Maksimalni obim 2-3 strane.
6. Najviše prostora izdvojiti za noseća poglavlja. Maksimalno 15-20 strana.
7. Ukoliko rad ima više poglavlja, svako novo poglavlje u radu pisati na vrhu naredne strane, a ne u nastavku tekuće stranice.
8. Zaključak rada se piše isključivo sopstvenim riječima i u njemu ne bi trebalo da bude citata ili fusnota. Maksimalni obim 2-3 strane.
9. Odaberite probnog čitača rada. Poželjno je da to bude osoba koja nije ekonomista, kako bi lakše uočila štamparske greške i ubrzala korekciju rada. Za stručne greške ne brinite - to je obaveza mentora.
10. Potražite nekog pismenog čovjeka, nekog ko poznaje jezik, da izvrši lekturu rada. Doprinos lektora je ogroman!

KORISNA LITERATURA

Ivan Klajn: Rječnik jezičkih nedoumica

Milan Vujaklija: Rječnik stranih riječi i izraza

Pravopis srpskohrvatskog jezika

Igor Lakic: Analiza žanra

Uputstvo za pisanje diplomskih radova u Microsoft Word dokumentu.

Copyright © finansije.net 2003-2005