RIJEČ PRIJE:
Provjerite sa Studentskom službom fakulteta da li je Vaš dosije
potpun i da li su ispunjeni svi administrativni uslovi da
pristupite izradi diplomskog rada. Posebno se upoznajte sa
procedurom i rokovima za oglašavanje javne odbrane rada, koje će
obaviti Studentska služba.
Izbor Komisije za odbranu diplomskog rada uglavnom se vrši na
osnovu predloga samog studenta. Bliža uputstva o načinu formiranja
i sastavu Komisije možete dobiti od mentora, prodekana za nastavu
ili sekretara fakulteta.
UPUTSTVO ZA PISANJE DIPLOMSKIH RADOVA
Pri pisanju diplomskog rada zadatak studenta je da pročita
preporučenu literaturu i oslanjajući se na pročitano, napiše rad u
formi kako je navedeno u ovom Uputstvu.
Svaki diplomski rad sastoji se od sljedećih elemenata:
1. Naslovna strana
2. Sadržaj rada
3. Uvod
4. Rad (poglavlja, potpoglavlja, tačke, grafici, slike, ...)
5. Zaključak (zaključna razmatranja)
6. Prilog (ukoliko je potrebno)
7. Bibliografija
Ovdje ćete naći primjer dobro obrađenog diplomskog rada.
Rad na izabranoj diplomskoj temi obično se sastoji iz sljedećih
faza:
1. Konsultovanje sa mentorom o radnom naslovu i potrebnoj
literaturi za datu temu
2. Čitanje preporučene literature i pravljenje bilježaka o
pročitanom;
3. Analiziranje bilježaka i pravljenje plana rada (radnog
sadržaja), tj. sastavljanje podnaslova kroz koje će se
organizovati pisanje;
4. Konsultovanje sa mentorom u vezi sa radnim sadržajem, usvajanje
konačnog sadržaja rada i druga pitanja
5. Pisanje (kucanje) rada
6. Dostava rad na korekciju mentoru
7. Eventualne ispravke
8. Finalna verzija rada (prelom, koričenje i predaja rada)
Prilikom pisanja knjiga, članaka pa i diplomskih radova, autori se
obično pridržavaju neke od postojećih konvencija, koje čitaocima
olakšavaju razumijevanje i upućuju ih na izvore informacija kojima
se autor služio. U nastavku su iznijeti neki principi koji se
odnose na način pisanja navoda (citata), napomena (fusnota) i
bibliografije (literature), a koji se kao najjednostavniji
najčešće sreću u literaturi.
1. Navodi (citati)
Osnovno načelo u korišćenju literature pri pisanju rada sastoji se
u sljedećem: sve ideje drugih autora koje su unijete u rad, moraju
se označiti kao takve. Navođenje ideja, formulacija ili
objašnjenja drugih autora označava se na jedan od sljedećih
načina:
a) ukoliko je citat dug do tri reda, daje se u nastavku teksta, i
to pod znacima navoda;
b) ukoliko je citat duži od tri reda, kuca se kao pasus, bez
proreda, , i uvučen je za 2 cm sa svake strane u odnosu na glavni
tekst;
c) ukoliko misao nekog autora nije navedena direktno, već je
parafrazirana, navodnici se ne koriste, niti se parafraza kuca u
posebnom pasusu.
U sva tri slučaja se iza citata ili parafraze u zagradi daje:
prezime navedenog autora, godina izdanja djela i stranica na kojoj
se citat nalazi. Na primjer: (Graham, 1973, 135), ili (Mahoney,
1993, 90-91) ukoliko navod prelazi sa 90. na 91. stranu, ili
(Elton-Gruber, 1995, 30) ukoliko navedeno djelo ima dva autora,
ili (Todosijević et al. 1995, 29) ukoliko djelo ima više od tri
autora (navodi se samo prezime prvog autpra i oznaka et al).
Ukoliko se neki djelovi citata smatraju nebitnim, mogu se
izostaviti, i izostavljeni dio citata označiti sa tri tačkice.
Isto se postupa i kada u citatu izostavljano početak originalne
rečenice, odnosno kada se citat prekida prije kraja autorove
rečenice. Na primjer: "...dolazimo do zaključka da u većini
slučajeva centralne banke ne uživaju visok stepen nezavisnosti u
fazi kreiranja..." (\ukić, 1992, 28-29)
Kada se ime nekog stranog autora pominje prvi put, piše se prvo
fonetski, a u zagradi se daje njegovo ime u originalu. U daljem
pominjanju koristi se samo fonetski oblik. Na primjer: Piter Linč
(Peter Lynch).
Ukoliko se u tekstu upotrijebi neka riječ ili izraz, kojima je
potrebno navesti ekvivalent u stranom jeziku, oni se pišu u
zagradi, nakošenim slovima, tzv. italikom. Na primjer: hartije od
vrijednosti (securities). Prilikom drugog i svakog narednog
ponavljanja nije potrebno pisati izraz u zagradi.
2. Napomene (fusnote)
Fusnotama se očuvava pitkost teksta. Pišu se tako što se iznad
rečenice ili dijela rečenice na koju se fusnota odnosi, stavlja
redni broj fusnote. Fusnote se najčešće kucaju na kraju stranice,
ispod crte, takođe pod rednim brojevima. Obično se kucaju slovima
i proredom manjim od glavnog teksta.
Njihova upotreba ima više namjena:
a) u fusnotama se iznose ideje koje se ne smatraju primarnim za
sadržaj rada, ali, iako sporedne, mogu da potkrijepe neke stavove
iznijete u radu. Na ovaj način se, na primjer, autor može pozvati
na ideje slične svojima, a koj je našao u literaturi.
Na primjer:
_________________
1 Uporediti takodje Trejsija (Tracey, 1996, 101 )
b) u fusnotama se mogu navesti i izvori onih obavještenja koja
nisu nađena u objavljenoj literaturi, ali koja su dobijena na
nekom predavanju ili u ličnom razgovoru.
Na primjer:
_________________
1 Ova ideja iznijeta je u predavanju prof. Ljubomira Madžara o
Aktuelnim problemima makroekonomske politike, održanom na
Ekonomskom fakultetu u Podgorici, dana 30.marta 2003. godine.
2 Ovu ideju dao nam je u razgovoru prof. Stjepan Han.
c) često se, alternativno ranije objašnjenom označavanju citata,
za navođenje izvora citata koriste fusnote. Izvori se navode na
isti način kako je objašenjeno u dijelu koji se odnosi na citate,
s tim šte su umjesto u tekstu, zagrade navode u fusnotama.
Na primjer:
_________________
1 Simon Rose: Deoničar, Privredni pregled, Beograd, 1991, 9.
d) ukoliko u osnovnom tekstu ukazujemo na izvore informacija na
Internetu, u fusnoti se navodi web adresa internet stranice, uz
naziv institucije kojoj pripada data stranica. Ukoliko se navodi
neki konkretan dokument, u fusnoti se navodi tačna putanja (path)
do navedenog dokumenta.
Na prumjer:
_________________
1 Vidjeti internet stranicu Njujorške berze: www.nyse.com
2 "Strategic Asset Allocation with Portfolios of Hedge Funds" by
Drago Indjic of Fauchier Partners
(http://www.insightful.com/products/successstory.asp?SSID=28)
3. Tabele
Osnovno je da svaka tabela u radu mora da bude pregledna i
informativna. Tabele obavezno imaju redni broj, naziv i
(eventualno) jedinicu mjere. Ispod tabele, sitnijim slovima se
obavezno navodi izvor, ukoliko tabela nije originalna.
Tabele se obično numerišu tako što prvi broj pokazuje poglavlje u
radu, a drugi redni broj tabele u tom poglavlju. Alternativno,
tebele se numerišu rednim brojevima od početka do kraja rada, bez
navodjenja poglavlja.
Pored apsolutnih podataka, u tabelama se obično navode i relativni
podaci (procenti i indeksi).
Ukoliko tabele nisu od suštinskog značaja za analizirani problem
ili prevazilaze format stranice na kojoj bi trebalo da se nalaze,
prikladno je postaviti ih u Prilogu, uz napomenu da su tamo
postavljene.
Na primjer:
Tabela 8.1. Raspored
vjerovatnoća prinosa - hipotetički primjer
Stanje privrede |
Vjerovatnoća ostvarivanja
privrednog stanja |
Pretpostavljene stope prinosa |
|
pi |
Akcija A |
Akcija B |
Uzlet |
0,3 |
100% |
20% |
Normalno |
0,4 |
15% |
15% |
Recesija |
0,3 |
-70% |
10% |
å |
1,0 |
|
|
Izvor: Brigham,
1989, 107
4. Grafici
Kod grafika, na apsici (X-osi) se prikazuje nezavisno promjenljiva
veličina, a na ordinati (Y-osa) zavisno promjenljiva. Obavezno je
navesti naziv grafika i izvor, ukoliko grafik nije Vaš. Veliki
izbor grafika raspoloživ je u programskom paketu Microsoft Excel.
Grafici se numerišu na isti način kao i tabele: ili samo rednim
bojevima od početka do kraja rada, ili se prvo piše broj
poglavlja, a zatim rednim broj grafika u tom poglavlju.
Na primjer:
 |
Izvor: The 1993
Business One Irwin Business and Investment Almanac, 1993, 257
4. Formule
S obzirom na to da je ekonomija egzaktna nauka, formule su česte u
radovima iz ekonomije. Za pisanje formula preporučuje se Equation
Editor u okviru Microsoft Word-a, koji ima široke mogućnosti za
obradu različitih vrsta formula.
Formule se mogu poravnati po lijevoj ili desnoj ivici teksta ili
se mogu pisati po sredini reda. Obavezno sadrže redni broj, bilo
do početka rada ili u datom poglavlju. Ne stavljati ih u okvire,
osim izuzetno.
Na primjer:
 |
5. Bibliografija
Bibliografija (Literatura) je poseban element diplomskog rada i
predstavlja popis djela kojima se student služio. U bibliografiji
rada navode se korišćena djela, bez obzira na to da li se neko
djelo u radu pominje ili ne. Po pravilu, djelo (djela) koje je
predmet rada prva je stavka bibliografije, a zatim se
bibliografske jedinice sređuju abecedno. Način navođenja
bibliografskih jedinica isti je kao u primjeru c) u objašnjenju
fusnota, s tom razlikom što se u bibliografiji prvo navodi prezime
pa ime pisca djela. Zvanja kao što su "Dr", Prof." "Akademik" i
drugo ne navode se u bibliografiji.
Knjige se navode tako što se poslije prezimena i imena autora
masnim (bold) slovima navodi naziv djela, zatim izdavač, mjesto i
godina izdavanja. Ukoliko djelo ima više izdanja, poslije naziva
djela navodi se i broj izdanja (vidi 53 i 54 u primjeru).
Članci iz časopisa se navode tako što se poslije prezimena i imena
autora članka pod navodnicima navodi naziv članka, a zatim masnim
slovima naziv časopisa, zatim broj časopisa, kao i stranice na
kojima članak počinje i završava se (vidi 55 u primjeru).
Neobjavljeni radovi se navode tako što se poslije prezimena i
imena autora, bez navodnika navodi naziv rada, zatim mjesto i
godina gdje je rađen (vidi 56 u primjeru)
Internet stranice se ne navode u bibliografiji.
Na primjer:
.
.
.
53. Rose, Simon: Deoničar, Privredni pregled, Beograd, 1991
54. Shao, S.P.; Shao S.P., Jr.: Mathematics for Management and
Finance, 5th edition, South-Western Publishing Co., Cincinnati,
OH, 1986
55. Todorović, Zoran: "Sastavljanje i dostavljanje godišnjeg
računa za 2002. godinu", Računovodstvo, revizija i finansije, br.
1/2, Institut računovođa i revizora Crne Gore, Podgorica, 2003,
7-13
56. Popović, Saša, Matematičko-statistički modeli analize
berzanskih transakcija, neobjavljen magistarski rad odbranjen na
Ekonomskom fakultetu u Beogradu 1996. godine
.
.
.
Često su studentima neke knjige raspoložive na kratko, dok neke ne
mogu iznositi van biblioteke i slično. Da bi se biografija
korektno sastavila i da bi se uštedjelo vrijeme, preporučuje se
bilježenje bibliografskih podataka pri čitanju svake bibliografske
jedinice, kao i zapisivanje stranica pri pravljenju bilješki,
naročito onih iz kojih će se koristiti citati.
KORISNI SAVJETI:
1. Izražavajte se kratkim rečenicama.
2. Pišite u trećem licu množine, tzv. autorska množina (npr. nije
nam poznato da je kod nas do sada neko istraživao ovu temu...).
3. Najčešće se radovi pišu fontovima veličine 11 ili 12, proreda
1,5. Broj karaktera u jednom redu podesiti na 60 do 63, a broj
redova na stranici od 28-32.
4. Diplomski rad je načešće obima oko 30 strana. Ne pretjerujte sa
obimom. To je stvar neukusa!
5. U Uvodu se tretira: aktuelnost odabrane teme; razlozi za izbor
teme (npr. akademski, poslovni, istraživački...); iz šireg
konteksta problema izdvojiti problem koji je predmet diplomskog
rada; ukratko opisati strukturu rada. Maksimalni obim 2-3 strane.
6. Najviše prostora izdvojiti za noseća poglavlja. Maksimalno
15-20 strana.
7. Ukoliko rad ima više poglavlja, svako novo poglavlje u radu
pisati na vrhu naredne strane, a ne u nastavku tekuće stranice.
8. Zaključak rada se piše isključivo sopstvenim riječima i u njemu
ne bi trebalo da bude citata ili fusnota. Maksimalni obim 2-3
strane.
9. Odaberite probnog čitača rada. Poželjno je da to bude osoba
koja nije ekonomista, kako bi lakše uočila štamparske greške i
ubrzala korekciju rada. Za stručne greške ne brinite - to je
obaveza mentora.
10. Potražite nekog pismenog čovjeka, nekog ko poznaje jezik, da
izvrši lekturu rada. Doprinos lektora je ogroman!
KORISNA LITERATURA
Ivan Klajn: Rječnik jezičkih nedoumica

Milan Vujaklija: Rječnik stranih riječi i izraza
Pravopis srpskohrvatskog jezika
Igor Lakic: Analiza žanra

Uputstvo za pisanje diplomskih
radova u Microsoft
Word dokumentu.
|